Well, hallo!
new line: we have lost our temper but we won the war.
short as that, till new line, stay well&tuned, peace be with us(all?).
 |
Otvori blog |  |
kratak opis našeg bloga
new line: we have lost our temper but we won the war.
short as that, till new line, stay well&tuned, peace be with us(all?).
eto ga, kazan.
poklonio sam ti pola sata (čekanja). i malo (malo) više od toga - poklonio sam ti vrijeme poklonjeno nama. i maštam, da. iskonski, djetinje maštam, da. da ćeš biti i postojati u lepršavoj (tamanskrojenoj i obojenoj) haljini od da.__________________________ ne u kaputu žutom krojenom bez veze, ne u hladu jasmina, vec pod suncem u hladu gigantskih stabala poredanih u ljubav.
i muškarci budu trudni (kako god shvatili) dok su im žene trudne. dijele neke osjećaje. a danas, kao danas, danas ispade da se ipak lakše ne razumjeti već biti samo jedno, samo na svoju stranu (pomalo i pomalo više bezosjećajno) a ne u sredini. energija?
smaknuo sam kalendar sa naličja. u zauzvrat su namaknuli promociju i reklame. neka izgleda kao da se sve da tržiti. ukaljano vrijeme, okaljan dostupan pušačima prostor. čistoća i jeftinoća. izgled i stvarnost (sadašnjost, ne(ću) dalje). da i ne. a zdravo?
appearance and reality - opposite. ne akcenat na shity (ili kako se vec na engleskom kaze) vec na sve druge perspektive. i onda, svrsiti sa zakljuckom o životu. yes. not. bla bla bla bli blu
post o tri tačke je priča o tome kako za samoostvarenje u ovoj domovini počesto fali baš nešto. u po frke skontaš da si skoro socijalni slučaj (sad se sjetih navijačke pjesme Fukara iz Tuzle koja ide ovako: ja sam fukara i nemam para, al' sve ću dati za tebe draga. poslije ovog upamćenog dijela, ironično-euforično sam nastavljao: ooo ooo ooo ooo ooo ooo, u istom i izmjenjenom tonalitetu). ali sretan jer znaš šta je reći, otkud si i zašto došao na svijet i kuda goniš. veličanstveni breezy povjetarac/ čeka lijepu ljepoticu/
zapravo praktični post koji čeka na komentar (sa rugajucim smajlijem na kraju)
Branioci Sarajeva. Branioci Života i Slobode.
eto ga:
ko je taj đir? šta je taj đir? To je taj đir (puta dva puta da bi se dobio mantrični efekat). a đir bi mogao biti jedan od naziva za društveno prihvatljivu normu ponašanja. (Jedan od onih momentalnih informacijskih postova)
dilju* se foliraju. popularno štivo čitaju. imidže izgrađuju. show should not go on. u should have your own show. den braun den braun!? be the one not to follow, but to lead:) to london please. kažu da je alarmanto stanje (prenaglašena ironija). i would like to go. i would not like to leave. par don par don. hajde ti zagrli uzbudljivi zeman (najblaže rečeno). check out. *dilju - na sarajevskom žargonu ljudi.
dobro došlo Proljeće, dobro došlo svojim ljubiteljima:)ššš...
"kaže mi treba da (od)jebem (da prostite na izrazu), i ja odjebem." fair enough i u isto vrijeme, not fair enough. ono, sudbina, mi između, ko će kome, ljubavi uzeti, dati, bla, bla...
Svakojako smeće dolazi sa Zapada. prljavštine svih profila, svjesne i podsvjesne poruke i pozivi u razvrat, nemoral, nestid itd. Ali... Ni Istok nije toliko čist. uprljao se s vremenom. Ti i Ja
naizgled nepovezane riječi. ipak sadrze zajednicki sadrzalac - faktori koji utiču.
utiču na ljudsko biće, njegovo tijelo i duh.
šejtani su najbolji u svom poslu, obmani i zavođenju.
čovjek nije uvijek stabilan, jak i nesalomiv.
na čovjeka nekad utiču i kozmikalije (ti vanzemaljski uticaji), hrana (koja je sve manje organska ili narodno friško domaća), orbit i gomile drugih proizvoda za koje vjerujemo da rade dobro (iako urade vise loseg nego dobrog. ali eto hajde, nije orbit toliko opasan, čuće se. danas je sve opasno. ne za onog ko hoce da mu sve bude opasno, nego za onog ko sopstveno promislja i razlucuje).
snijeg kao bio-faktor dokazano utječe na ljudsku psihu. iako do proljeca ima jos nekoliko dana. u zraku, u gradu, u kafanama se osjeti snjezna depresija i jedvačekanje proljeca. izi goin.
demoni, unutrašnji i vanjski, podsticani i gušeni, iznova svakim novim danom donose nove dileme. demoni ovdje predstavljaju ne šejtane već sve te glasove koji se cuju u glavama. vjerujem da ih svi imamo, bez obzira sto neki i ne znaju. da ih imaju.
masoni. oni su dosadni. naporni. oni su kao lazni gospodari iza scene. nesto sto je mocnije od kralja. nesto sto stoji iza trona, iza predsjednika, vladi, korporacija... vjeruju da upravljaju svijetom.
skrajaju planove za konacno porobljavanje svijeta. iako su vec do sad napravili izvanredan posao, nazalost.
aloha. mir s vama. prvo, neupečatljiv proziv zbog dugo nenapisanog ničeg (4. mjeseca 2009-te pretposljedne recenice:) a drugo, sad još jedan takav red rečenica. pretjerano neuvezan. sa smislom i bez njega. sa sviješću i bez nje. o savjesti i da ne pišem!: drago mi je da opet mogu da objavim nešto što je friško (ili na engleskim i američkim jezicima što bi rekli - fre(e)shko). kao sto se da primjetiti, opet sa viškom ili manjkom "pravih" riječi, normalnog konteksta, privatnim simbolima ili opet javnim, kompozicije i čega već ne. zakonitosti ćemo ostaviti vlastima, pravnim (pravednih vlasti nema ili jako malo na dunjaluku danas), zakonodavnim i ustavnim vlastima. ipak, živimo po zakonima, jel' de? a sad, redovi. stvar bi se mogla zvati Half of Life. pola od života pogledaj ovamo! pola od života kupi naš najbolji proizvod! još budi sretan zbog tog budi sretan kao što bi bio sretan da se pomirujuće susretneš sa inner strahom a strahovi tokovi kakvi jesu odvedoše globalno selence u ... (Sudnji dan) a ti plivaj s pravima u bespravnoj vodi. pravda - Gore, Svuda, Svagdje ljubavi (množina od "imenice" ljubav) Pozdravi, Selami, i RamaRama iz bosanske pećine. groovy mess(ages) - broadcasted live to u and yours.
I've never seen London, Lisabon, Cape Town and (many other) Town.
iz ove poluvječne varesije bosanske
nisam rođen tako daleko da bih znao kako je bilo živjeti u sistemu gdje je Tito bio Tito i gdje je bilo svašta nešto bolje i ugodnije, kao što i jeste bilo dok se nije desio taj građanski, etnički, monetarni, bratoubilački, komšijskoubilački i razorni rat. kako god, rat. ali jesam rođen malo prije rušenja te jave i snova. da bih danas, kad treba da budem punopravan član društva (poseban akcenat na društvo), više vidio hipokrizije i svakojake krizije, daleko od pravičnosti i kolike-tolike harmonije. a naivno da pogledam, vidio bih demokratiju, zagarantovana prava (osnovna i ona druga), vidio bih masu lažno ustrojenih sistema koji su opet povezani jednim, monetarnim sistemom. novac iznad svega. novac iznad vjere, novac iznad nacije, novac iznad ljudstva, novac iznad djece, novac iznad života. novac, novo ime našeg robovlasnika. neću da budem dio društva u kojem ću prihvatiti sve što se nameće, od konzumerizma do robotizma i robstva. neću da budem ni na čijoj strani, osim na svojoj. neću da budem dio društva u kojem se svijesti kroje od vijesti sa televizije i novina. čovjek je dosta savršenije biće da bi se njim upravljalo jeftinim huškačkim i isključivim vijestima. čovjek je uveliko drugačije biće od ovce, ukratko. i tako dalje...
ali budi
volim te, volim te/ ne volim te, ne volim te/ deder spominji zvijezde/ ja sam kralj lakih nota/ i mrsim ti muda, o ti kraljice čuda/. ali draga... an example of trash composition trash it is. so God help us all. help us be. good night and whatever and good luck and whatever.
the rolemodel said
__________________________________________________________________
uvod(dugočekajući)________________________________________________ zablokiranje(neočekivano)_________________________________________ standard(no)(hamanočekivano)______________________________________ sjeta(prošlovremeno)______________________________________________ i tako dalje
što trebam sad/ sve/ bespovratni kredit ko bratu brat/ i sestru i brata/ i nekog da razumijeva s monetama/ jer jedan sistem je iznad svih ostalih/ ovaj s monetama monetarni povezuje sve i svakog/ osim životinja i biljaka na ovoj planeti/ dok ostali mi što smo ljudska bića/ uvezani robovi radimo za korporaciju (ha ha)/ nismo brali pamuk ali smo crnji od bruklina i džerzija/ ma šalim se, zekim se/ samo budi tu, razumijevaj me s monetama/ jer su nekad davno provalili i baš se provalili/ s haman poslovicom (nepisanom)/ da ne možeš kupit sreću novcem/ vraga ne možeš./ čao/
a ljubav gdje je/ da se pitam taman šta izniče iz mraka/ i od rata/ kakve se grane vuku/ po bezbrižnim bijelim tijelima/ i tjelašcima/ i danas ne boluju žuticu toliko/ i ne igraju klikerima/ već su i igre prešle u novo doba/ a novo dijete će da se zabavlja/ novim likovima iz nove četiridimenzionalne igre/ stari tata i mama su možda zajebali stvari/ novi će možda zajebati stvari/ za bolje sutra nadajmo se da neće!/
jedan od onih naslova na stranom jeziku; neobjašnjivo. razlog pojavljivanja na dugo neposjećeno mjesto: potreba da se pošara po šutnji. uzroci (šutnje!): posljedice unutar(porodicnih,drustvenih,amanZaman svih) odnosa u koje sam uključen). što boli najviše, najviše šutim. bol je jedan od (ne)prirodnih osjecaja, ne znači ako se o njemu priča, da ga ima. ovaj što se šuti je gori. ps.i paranoja je prirodan osjećaj. još jedan ps. crna nije boja, ni bijela nije boja. aman, čest usklik u sevdalinkama
!
i sad kad kiša
na smjenu noći i dana
najavljuje energiju
na dokovima vidika
s ivice se povlači
i oprost tra(č)ži
pup kojem fali
pup bez ruku
i pomoćnih točkova
uči o svjetlu
i kreće se u pravcu svjetla
UltraTraumaticSoulSociety'sEvolutionReflected
svi pravimo greške i svi "uživamo" u greškama i onom što greške donose. (koje veliko saznanje)
napravio sam ih i previše i preduže. i svakako da su me lupile u glavu i drugdje dolje. i ranije je bilo dosta opcija (opcije koje su uključivale i odlazak preko granice i druge radikalne mjere koje zasigurno nisu lijek za male greške koje su se ponavljale) kako se preurediti i napraviti korake koji izvlače iz blata i granja.
najteže se boriti sa sobom, valjda.
ne znam je li bježanje isto borba? vjerovatno ne.
ostajem u svom blatu i granju i sa punim svojim redenikom da pometem džunglu ispred sebe.
blagi su ovi dani, blag je ovaj mjesec što sapire duševne prljavštine (znam, zvuči stereotipno).
sreća kuca na vrata, prosvijetljen otvaraš, raduješ se, žališ se, ne žališ se...
ako ništa mi nije jasno zadnjih dana, a doista i nije dosta toga, jasno mi je da tačno mogu razlikovati jednu stranu na kojoj se nalaze svi glasovi koji ultimativno proklinju dane, sate, pojave i sve sto im padne pod razjarenu glavu i drugu stranu koja okuplja staloženije pristalice racionalnog i umjerenog.
racionalno i umjereno. ima tu nešto.
i čini mi se da sve je dublji jaz izmedju te dvije strane. valjda je to oduvijek i bilo tako. tek mi sad obznanjeno. ipak, nova je situacija i svakako se želim osjećati dobro, da se zna.
ipak, mislim da dugo neću moći ostati na razmeđi i biti smirivač strasti zaradi održavanja društvene ravnoteže (dosta nesigurne, napadnute).
teško je biti sudija, danas. teško je biti pravedan. u svjetlu svih novih događanja u koja smo svi neupitani usisani ((pred)izbori, queerija jamaheerija /globalno - ekonomski padovi i usponi/ i ko čita avaz ima na pretek informacija za roknuti se insan).
kako god, sunca mi sija iako najsvježiji podaci sa fronta govore kako bi moglo biti čupavo.
velike će se stvari desiti u narednim danima. dosta će se misterija razriješiti. neki će izaći sretni i spokojni iz čvorova. neki, logično neće izaći.
neki će se boriti. i to je logično.
ulazimo u svoju historiju diz a dejs.
ostajte zdravi i razumni i gledajte samo pravo.
valjda ćemo se nastaviti čitati i pisati. iz najdublje potrebe. instiktivne. preživljavajuće potrebe.
mir&blagoslov
u dane otvorenih vrata
energy low
dobro veče, šalom, salam alaykum
detaljnije u vijestima u osam
blogger tata se javio sa slikama iz višegrada grada. napuštenost i zapuštenost je vidio.
rat je učinio da se struktura stanovništva drastično izmjeni, a samim tim i grad je postao drugi grad. poznat po zločinima i zločincima koji su i danas savim normalni stanovnici.
"Zemlja tuge"
"6 leptira na metru kvadratnom objasnjavaju dosta. Moram odmah reci da ih je nekada bilo 7!
Zastrasujuca tisina ovo mjesto cini odlicnim prebivalistem za zivotinje. Zivotinje naime ne poznaju pojam historija, te kao takve jedino zaslužuju da uzivaju u ovoj ljepoti i ambijentu.
Rijetki ljudi koje vidite na fotografijama pronadju sposobnost suživota na ovim prostorima i u potpunosti se posvecuju prirodi i ona njoj.
Obilazivsi Višegrad te prozirnu dzamiju koja se nalazi na parku sa dvije klupe, ukazuju na izuzetnu "vrijednost" ovih krajeva. Vjecno cu pamtiti i prepricavati "Prozirnu dzamiju".
Sve u svemu "zemlja tuge" koja ne zasluzuje ljude da se bore za nju ili je brane. Ta zemlja zaslužuje mir i vjecni mezar u nasim glavama.
Rekreativno pecanje i dobar krompir su jedine stvari koje smijemo i mozemo crpiti iz nje, jer je sada vec kasno za vise."
početak i uvod: nakon nekoliko ljeta ne poduzimanja bilo kakvih akcija povodom ljetne sezone koja donosi svima nama razne emocije i desavanja, uglavnom odmora i pozitivnog naboja gdje god da se krene. u cilju razotkrivanja bosanske jednostavosti i reljefa, napraviti kao neobavezni vodič kroz gradove države nam Bosne. a vjerujem i znam da bisernih mjesta ima na cijeloj blagoslovljenoj površini.
ove godine na primjer, slijedom prilika, mogućnosti i namjera sam posjetio Semizovac (jako brzo smo obišli čaršiju = jezgro, s tim da nismo imali prilike obići lokalna čudesa i bajkovite lokacije?),
zatim Zenicu (kroz povezanost tog grada i rijeke Bosne, kroz ljude koji obitavaju tu, projektira se imidz bosanskog zivota, kako je edo rek'o vječne varesije. tu se može vidjeti i bosanki sjaj i bijeda (kao i svagdje drugdje)), zatim Travnik, vremenski grad sa prelijepom arhitekturom i ogromnoj historijskoj zaostavštini (mozda samo malo ovo napuco', no ne budimo picajzle uvijek.u pitanju je plemenit cilj). (ovdje je negdje trebao doći zaplet)
sad bih već mogao početi sa nabrajanjem bosanskih gradova kao veoma potencijalnih turističkih pohoda bosanaca i hercegovaca iz drugih mjesta kako bi upoznali ljepotu drzave koja je na dnevniku prilično siva, to već mnogi i znaju ; Bosanska Krupa kao neotkriveni dragulj u riznici dragulja, Sanski Most kao malo manje atraktivan uglavnom zbog udaljenosti i izoliranosti, ali sa rijekom Sanom i vodopadom rijeke Blihe ostaje u bisernoj garnituri, svakako Bihać kao... morate vidjeti kategorija. neka ostane na tri.
sve Vas koji eventualno imate svoje primjerke ljepota, reprezentative slike mjesta koje ste posjetili da proslijedite ( i pričom if available. kompletan dozivljaj) na mail na naličju ovog bloga.
i da napravimo ciklus predstavljanja pojedinačno gradova uz dokazni materijal. hodajmo kroz državu.
da ne duljim već.
ovdje dolazi rasplet i svršetak uz redove:
izlazimo van iz svojih sebe
jesam li uspješan?vidi me
ne radim ništa po cijeli dan
prekritičan sam uvijek kada
zajedno sa čoporom i ostalima
odobravamo kretnje i inicijative
vrtlar ni svog vrta
ne brine ni za tudji i tudje
a nijedna nikom ništa ne znači (figurativno govoreći, a ovih dana i simptomi i uzroci sa posljedicama svakako plivaju po atmosferi)
nemoj sutra
jednostavno prebaciti sevdah i dobrotu u priču i tražiti (ne dugo) rješenje u jutru
prvo, bez veze je kad pises i bilo sta drugo radis zauzimajuci se i za nekog drugog, bilo grupu ili pojedince. omladina, no such thing as omladina. samo stanje mijenja glave.
drugo, kisa mi u glavi pada sada.
trece, i taj oglas više da objavim. it was about fuckin time. mislim i da sam sezonu pogodio.
student, poluuspješan, poluurednog zdravstvenog stanja (bioritam bad, i ne bih trebao spominjati preskakanje doručka i neke mrlje dole na nogama, ne znam od čega, znam da je neka kožna gljivična infekcija), spreman da napusti državu u bilo kojem smjeru.
očito nezadovoljan postojećim stanje i nezadovoljan postojećim znanjem.
činjenice i psihohistorijski podaci govore da će trebati 50 godina da se stvari dovedu na svoje.
sve znam samo me primi.
p.s. lijek protiv nedovršenosti?
na kraju krajeva, ne trebam nigdje ni otići da bi otišao od svega. mogu i odavde otići od svega.
i grada, i mreže, i ribara, i vode, i sunce će ionako ubrzo postati samo crna rupa.
dijaspora take us with you?
ovaj dan iza nas, sad se zove juče, samo dočekao u početku i spazio sam njegovu težinu u prvim njegovim dahovima. neki rekoše, ma ne, bice to još jedan lijepi sunčani dan. no, nije.
još jedan dokaz da ne treba vjerovati svakom.
ovaj dan iza nas bio je prethodnik važnih akcija i preduzimanja niza mjera u cilju detoksikacije organa i organizma.
kad stavim na papir šta sam radio do sad (znam šta sam radio do sad), znam šta treba da radim od sad.
ili nikad ili sad.
čekamo život ovdje kod nas, gdje ne znamo ni ko smo i gdje treba (otprilike ili približno) 50 godina da bi se uočile promjene. da se kontaminirani presele na bolji svijet i konačno plate za svoja djela.
a najbolji smo u gubljenju vremena
a imena su ionako nebitna?
Hašim Certifikat
Hasan Oslobođenje
Šefik Intereks
Ifeta Pedeveović
Zumra Štrajk
Samra Donatorić
Rasima Porezić
Ibro Donacija
Milorad Triprstić
Marijo Svetogospić
napominjem, možda jednog dana.
ovo i nije neki post
" ubi ova vrućina".
"joj jes' ugrijalo ko u ......."
"joj majko što je ovo ovako ugrijalo"?
samo se žale ljudi na vrućinu i sparinu i niko da upita na koga su adresirali žalbe svoje.
bez veze.
uvijek je nešto i koči.
kad je sunce, onda sruči po suncu tražeći kišu, a kad kiša dođe, onda je obrnuto.
i tako do u nedogled.
da bi prikrili prave insinuacije i namjere.
samo žao mi sunca. baš fino grije. peče travu. prži zemlju.
i neću. da se osjećam dužnim prema očekivanjima.
nešto ogromno nedostaje u priči. mog života.
ne ZNAM
branim svoju priču. i do kraja
treba nam pritisak
samo tad razmišljamo
da putujemo? jesi lud?
nigdje vani, da slučajno ne bi vidio kako je i drugi svijet moguć (kako se to lijepo kaže). svijet kojem naš svijet je smiješan. naš svijet je smotano klupko.
bosanci i hercegovci, jebite se. zakonito, naravno. proizvedite si sreću. proizvedite konačno nešto za sebe. ne drugo, ne tuđe već prvo svoje.
kako dobro je.. prirodno ovdje.. biti ušlagiran.. svim i svačim..
kako je dobro
stvarno.
svijet je povezan kolektivnim sjećanjima bez obzira na koordinate i polulutke. uglavnom, nemiri i strasti se mirno šetaju meridijanima. na jednom kraju urnebesna krajnost, na drugom potpuno suprotna urnebesna krajnost.
samo npr. u kaliforniji nakon što su odobrili danas popularne istospolne brakove, sutradan odmah 3 200 (slovima tri hiljade i dvije stotine) homića izađe pred matičara. i skrši sve prirodne postavke koje mi na drugom kraju planete dosljedno poštujemo i nekad ispoštujemo.
negdje u kini ili japanu ili gdje već drmaju ovi zemljotresi zemlju, izvlače trudnicu ispod armatura i ona sretna što živi i što je preživila radosno donosi još jedan život na planetu.
negdje u bosni, omladinci zaustavljeni u traženju, prijevremeno odrasli, pristaju na sve i svašta, ne ujedinjuju se, ne uče odgovarajuće i neprimjenljujuće nauke, lijenčare i besposličare, jedva skupe novčiće za trovanje duhanom i kofeiranje.
jedinica mladosti::- 5 mikro hiljada pfeningi.
o baby, o baby, pfenningless I am.
negdje u parizu, negdje u roterdamu, negdje u dablinu... misle da uživaju. A još ni bosne vidili nisu.
Jatayu
haj' il je dernek il je židovska procesija
haj il si pun il ništa nemaš uza se.
haj il je dernek il je nadležno lice tu
da raspe zabavu.
haj il je dernek il je koncesija.
ko jutro voli, i jutro ga voli.
dragi komradi, ovaj put javljamo se iz potpuno drugačije atmosfere (nije fraza, kasnije će se vidjeti i zašto) pod drugim svjetlima i drugim nebom. znači, i ispod je isto tako druga i slika i priča.
šaranje po bosni nam, isti strop svuda.
u svakom slučaju, plemenite smo namjere posjedovali.
u s vezi s onom frazom, u pitanju su dimnjaci (rore u zrak) što pljuju vatru i u svjetlo i u mrak i smrdi naokolo.
toliko.
država galerija - StatE GalerY
ko u starim dobrim danima. ili.. kako ono... dobrim starim danima?
prošlost me izmijenila. učinila je da danas budem što jesam.
prošlost nije u modi, nije trendi, i tako treba da ostane.
kad vidim priče koje su prije pričane i doživljavane, tačno prepoznam okupacije tih trenutaka i puteve koji su trebali da se isputuju.
od puteva nije ništa bilo.
putevi su u pjesmama, živim kad se pročitaju. a ko još pjesme čita i o ljubavi (bože kako izlizano izgleda i zvuči ova riječ) ili još o bilo čemu.
putevi su većinom i neprohodni i zarasli u kojekakve raznorazne nakupine i materijale. više nisu popularni ako su nekad bili.
prošlost i nasmije i rastuži. dođe nekad prije sna.
kažu da šejtanu i đavolu i crnoj strani pogoduje i otvara vrata kad čovjek govori: da sam....!
lack of reality
kontavamo ovih dana; da u svijesti, svijetu i u životu kojeg živiš kroz sebe sve je spojeno podijeljeno i sija u razlicite boje; činjenica koja nam olakšava naše bivstvovanje.
pojedinci zakazuju i nikog ne vode za sobom osim prtljaga jednostranog prodavajućeg uma.
narod je više dosadna imenica. zato što je narod dosadan. zato što više i ne možeš da te iznenađuje nemar njegov i tebi jasno govore da očigledno živiš u (kojim god imenom da nazoveš mjesto boravka i (ne)radnje) naše bosansko tlo) zemlji dalekoj i neuključenoj u tok zadovoljavajućeg.
već samo pričao kako je naše bosansko tlo plodno za vizije, ali iz današnjeg oka vidim da nam fali još stoljeća.
danas učimo novi pojam: bipolarna tipologija
interakcijo prismrdi nam.
you cannot be peirced with global filthee's
mental diseesee's
& local tribe beliefs
davno
bez puno razmišljanja o tome šta i koga ostavljaš. bespotrebno.
ovdje najbolje duševno stanje koje odgovara stanju društva je ravnodušnost.
primjer: u tramvaju masa ljudi, ti sjediš i glavu čvrsto držiš okrenutu ka prozoru i praviš se da ne vidiš nikog kome bi ustupio mjesto. i praviš se mutav.
samo uzvraćaš istom jačinom.
kasnije će biti pitanje ko je kriv. i kasnije neće biti važno ko je kriv za neiskorištavanje mladosti.
bosanska verzija:
vozi jugu 45, iako nema vozačku. vozilo je posudila od rođaka iz zgrade.
nekad poslije akšama ode se provozati u krugu od 500m, isto blizu zgrade.
za izaći se sređuje najmanje 8 puta u sedmici. ležernog je stila, naravno.
ima skroz zeznute obrve i po tome se raspoznaje.
nosi sat sa aluminijskom narukvicom, malo manji od normalnog detonatora auto-bombe.
nokte pazi bolje već zdravlje.
kvarcala se samo 15 minuta, nije više imala para.
bosanka mala
recimo da je život trening sa dva poluvremena gdje se u prvom naučiš da briješ ka jednom pravcu, a u drugom bi, naravno trebao da savladaš i misterije druge strane u drugom pravcu.
i nekako je sve racionalno i realno podijeljeno na dvije glavne komponente (s tendencijom proširenja i nadovezivanja). i ako želiš da imaš dobar uvid u bilo šta, moraš biti upućen dobro u obje strane medalje, kako se to popularno govori.
i ispade na kraju samo razbacivanje terminima nekim.
pitanje koje se provlači - koliko u stvari, moraš proći da bi za život rekao nešto neutralno, nešto što ga ne svrstava u kategorije.
kažu (tačnije, edo maajka kaže) sjeti se da je život dobar:
i previše priče o životu. daj nam nešto neobavezno, nešto veselo, brate.
evo naprimjer, preporučam album MSR-a - Cafe Sevdah produkcije Dragija Šestića koji je skupio ekipu koja je htjela da napravi novo ruho sevdalinci, i napravili su.
u slijedećoj prilici ću preporučiti i četvrti album edina osmića kojeg zovu maajka. album rađen na regularnim temeljima je sa edom postavio nove standarde u žanru i pokazao ko ostaje, a koga vakat nosi. nemojte se začuditi ako nakon ovog albuma, čitav bataljon bosanskih emsijeva i ostalih ne počnu da kao oni otkrivaju stvari koje eto edo već uspješno i tad odavno odradio.
bez zabuna, nisam nikakav muzički urednik za bilo koga, ali čisto slobode radi.
odgovaram da jesam i pojašnjavam zbog čega mislim da sam čovjek.
prijatelju, zbog šlajma kojeg svako jutro poslije buđenja izbacujem. u njemu je sadržan i gorčina i bijes i nezadovoljstvo i sitost. po tome, prijatelju znam da sam čovjek. znam da mi treba samo sat vremena za jutro (bez doručka). da bih se riješio nečistoće i nakupina dana.
bio bih nenormalan kad ne bih bio čovjek, ovakav kakav sad jesam.
kad ne bih osjetio bijes zbog postojećeg stanja tad ne bih bio u redu.
tad bi mi falilo nekoliko dobrih veza koje bih ispustio, koje ne bih povezao u svojoj glavi, a koje određuje spokoj ili nespokoj.
a dovoljno je (svima) jedan tren, na našim ulicama u bilo kojem našem gradu da se vidi slika i prilika našeg "zajedništva", prosperiteta i puta kojim idemo.
speaks all Languagee's
jedino što mogu da imam ovdje
je višak tolerancije
a višak znači i negoda
skrivam se iza Ovdje i Njih
ne družim se ni sa sobom
u tri boje obojen svijet
izlazim hodati
u ruci felge nosim
na tapeti do svoje reputacije držim
i poglede pičke tržim
ponavljani su simboli
ispeglana je košulja
čiste hlače
čarape su sa rupama
radio-emisije se radio-emituju
uz napitak i doručak
sa zvučnika zvuči život
a ja mažem margarin
spremam se za izlazak van
dva džepa, oba prazna
bez puno muke uživanja razna
isto jutro kad su bubrezi škakiljali
jutro kao jutro
prsti kao prsti
oči kao oči
samo me bubrezi malo škakiljaju
od haustora do parlamenta
na ulicama penzioneri i pijanice
kupili smo samo sami sebi šutnju
i tihe nemire
ne dopiru . . .
nehajstvo
tuđe pogubno i posljedično
naše samo posljedično
od haustora do parlamenta
nigdje ni jednog sakramenta
bez psovanja čišći je zrak
i neka sa sedmog neba komad stakla
zabije se među žile vratne i okonča
i vrati krv odakle je i pošla
za sve što sam uradio i što nisam
pod isprikama udaljio se od cilja
kao pobjeglica iz domova svojih rođenih
tundra i stepa
krajolik pucanja i vraćanja u normalno stanje
po koja suza
paučina iznad glave
svira nespojive akorde
harmonija visi kao bodež
oštri su prelazi u snu
melje se sutrašnji plan
plan kojeg nema
početak. sa. Danas je ponedeljak. vlas kose kao humanistički ideal ljepote. ipak živimo u XXI stoljecu, stoljeću bez granica. osnovne njegove odrednice_kamen, staklo, silikon.
Kultura čini razlike inter populatio. između naroda i narodnosti.
Uzroci s(r)tanja.
Danas život se dešava u tranziciji. iz tačke A u tačku B.
Koliko roditelji znaju tranzitirati? (u duhu maloljetničko-delikventne paraeuforije).
Jedini bolesnik koji se ne može izliječiti je onaj koji nece da se liječi.
Koliko novaca, toliko šunda.
Parada niskosti
Politika stvara uvjete. Bar bi trebala. (samo kod nas politiku možeš da prepoznaš po broju dana produženog praznika).
Dijete u poluvremenu.
Agresija svakog nivoa.
Sve je dublji jaz, što bi rekla Josipa Lisac.
dugo je ostalo upaljeno tvoje svjetlo na 14-tom spratu
nova disciplina u novom dahu zivotnom
jedina preostala opcija
opcija koja bi mogla promijeniti stanje
usloviti i preusmjeriti procese
znači, treba mi novi mozak
i novi tvrdi disk sa neograničenim kapacitetom
nonstop na liniji
između
prijatnost je rezultat odogoja
a odgoj ili imaš ili nemaš
i odgoj i vaspitanje nema veze sa prethodnim redovima
ali i odgoj i vaspitanje su bitni koliko su vazni
kao takvi.
neko voli filozosko sranje
filozofsko govno
sve sam ti rekao, a ništa ti nisam rekao
i da, nikola tesla jeste bio genije.
ovu bih priliku iskoristio (periodicno je i iskorištavam) da pozdravim one koji navrate.ponekad.
kad ne moraš da imaš kontakt
zamisli sa još domicijalnim zidovima
ne moraš da voliš što ti se ne voli.
i dosta brate furanja
nisam pokvaren
isteći će mi rok trajanja
kad viša sila odluči
i nije loše.
zamisli da još sa zidovima
moras muku da mučiš.
ovdje ne moraš.
i zato ovdje nije loše
i zato je ovdje lijepo
i zivjeti samo slijepo.
da prođu oblačni dani
da se poslože strahovi
da otjeram od sebe strast
da ne zaustavljam rast
Da se nastanim u prvom novom domu
Radim da se ne bih prevrtao u grobu
briga me za strane
vozim svoj put
bez svjetala
Jednom ćemo biti neki novi starci
budi realan.
a nastavljamo sa demokratijom
u punom i najširem njenom značenju
zaostale nam k'o mine
heretičke, obojene komunističkim bojama, navike i život
sve je to samo dopadna i uvjerljiva fasada
sloboda je na smrtovnici
pogrešno me ne shvatite
u vezi ove smrtovnice
nismo antikrsti i anticionisti
dijete smo demokratičnosti.
mehanika by nissan, dizajn by renault
topli pozdravi od švicarske do havaja
ne obraćajte pozornost na hajvana
nositi mjesecnaočale, po noći naravno
gdje pospremiti svoje staklene uši od akšamskog straha
kako se prebaciti u usputnu traku
iz ovog koridora sa petnaest traka
može se čak doći na ideju o prečišćavanju zraka
ekološko-tehnološke metode
se koriste ovdje i najviše
iako je sav taj nedodirljivi ćilim
koji vlada iznad nas
satkan od prljavštine
i nije svemoguće biće.
sklonite se da prođe napredak
svakojaka dostignuća
pa modernizam
muto muti žuto
vugla mu k'o pluto u zraku
da li ti ličim na nekog
reče mladić
kao figura sa šmekom
na kraju se doda
da najbolje je na mekom
Muti muto, podlozi ovisan
tempričr gore i dolje, nikad neovisan
Šta dođe Zemlja
nekom bez i očiju i
kome se ovdje još trava zeleni?
jer ovdje
ovdje baterije manje traju
svaki čas ostaje u sjaju
ko je u neznanju?
ovdje niko ne poznaje raju
jer ovdje
podjele se dešavaju po posebnim standardima
ljestvice smijeha daju riječi ustima
nazad
naprijed
ima li granica?
šta će reći elvis kralj?
pitanje je sad
samo će prešutiti trenutak taj
pitanje je sad
hocemo li biti pametni
napisati pjesmu i postati pjesnici
napraviti piti i postati pitari
kupiti gitaru i postati muzičmari
naslikati sliku šta god ona značila i nazvati se slikarem?
pitanje je sad
puno nas je i previše smo dobri. bolno dobri. dobri do jaja.
hoćemo li se u budućnosti prepustiti interesima i ciljevima se voditi i rušiti oko sebe?
budimo ljudi.
kakav si mi ko robot?
unćejf my heart
previše smo dobri da nas ta dobrota sama udara. tako da moremo kanalisati energije naše
i iskrivljivati kašike očima.
moramo znati da ne znamo. da bi uspjeli.
stari joj je pjesnik rekao da se ne brine.
samo sam to htio da kažem.
nisam znao
kad sam krao
da sam zao
u stvari, sam znao
ali si nisam dao
da pomislim da sam pao.
u jutro sam ustao
u tminu sam srastao
sajns fikšn fitilj.
dzogirajte s nasim dzogerima i do dva puta na dan. moze se koristit i po mraku. za samo 250€ super ultra dzoger moze biti tvoj. ogranicen je na pređenih 250 km/h. za svako skidanje limita kilometraže potrebno je da dodate 1€ po kilometru. radi i po makadamu, brdskim stazama, blatu, lokvama i svim vrstama površina.
ni po cemu neobican dan osim po tragovima i ostacima malogradjanske slobode.
glumimo glumu.
samo od jednom svi se borimo protiv prljavstina. i nasilja.
jedan dan, jedna godina, jedna kap, jedno more.
u djetinjstvu, vecina snova koje sam sanjao bili su o ruskoj snažnoj pušci ejkej 47 ili kalašnjikov. umjesto bezbrižnosti ili možda nekih nenapornih mora, dijete sanja pušku.
ne more biti normalno. i zato nismo normalni.
koliko je bosanske djece sanjalo puške? raznih kalibara.
meni je ipak kalašnjikov prirastao srcu i ne mogu da se odreknem tog remek djela.
tužno izgleda, ali vjerovatno će mi trebati tako da će jednog dana moj san napokon postati živ.
dnevni avaz Vs. drzava bosna i hercegovina
otvori sebe kad si već tu.
besplatna kafa
besplatna knjiga
besplatni predavači
besplatan život
glavni izvor prihoda još nepoznat
učili su nas apsurdu
teške smo muke
na leđima nosili
pa kad smo kičme svoje iskrivili
zbog tereta tuđeg
ostali smo iza
lažno uznemireni
izgubili sve vrijedno
što se izgubiti nije smjelo
oštrica sa dva mača
nasa zemlja
plodna je za vizije
svaki pogled mozes uokviriti
nema podjela. necu podjele.
sudnji dan nize svoje preduslove u kojima smo bezuslovno mi.
poslije nece biti nikog da nam otpjeva pjesmu zala.
nema vremena da budem sebican.
nema vremena da ne budem dobar.
nema vremena da na dobro ne uzvratim dobrim
nema vremena da na zlo ne uzvratim dobrim
ima li vremena da osvojim glavnu nagradu u glavnoj nagradnoj igri?
moja mama
zao mi je sto ti nisam vise lijepih rijeci rekao
sto nisam rekao sve sto nosim
zao mi je sto sam se zatvorio
zao mi je sto su me zatvorili
pogresni ljudi su potrosna roba
neke je utrke bitno samo trčati
Everything Seems To Be UnderAllright
jer devedesete su bile godine kad sam imao tri godine
sve postoji
sve ce biti pod kontrolom
sve je zapisano
i sve nas ne bi trebalo zamarati
sve ce biti i bez nas
sve je jednostavno
poslozeno i odredjeno
ako hocu da budem svečan
obučem blagdansku košulju
dobro je za prevaru
nikad nisam imao odoru
nikad za mene krojenu
stranice
redovi
otvori mi
vrata svoje budućnosti
cini se da polako dizemo se iz mirnoce. jednog dana ce vecina imati svoje misljenje. to ce biti dan kad nam novine i zivot ne budu ekskluzivni i varijabilni. to ce biti dan kad na nasim televizijskim kanalima ne bude brainwashing safunjara i ostalih razbibriga. kad vise ne budemo morali napustati radna mjesta, njive i radnje da bi saznali sta ce biti sa Luisom Gonzalezom i ostalom kompanijom. kad nam vise nasi politicki predstavnici ne budu servirali sva ta sranja kojom prikrivaju prave probleme i stanje. kad se oni budu bojali nas, kad se mi budemo pazili njih. doci ce dan. kad bude vazan stih. kad bude jasan plan. doci ce dan. kad budemo jedan narod. kad svi budemo imali ispravnu i jasnu pripadnost.
u medjuvremenu, sve je na prodaju. i zivot i vjera, i narod i djeca.
nasi potomci su zadnja rupa na sviralu. offspring simphony
znamo li uopšte gdje zivimo?
redovi bratu popaju
ti da si indijanac
zvao bi se Brat Koji Ne Odgovara Na Pozive
a ja Munja Koju Vecina Ostavi (nikog ne sprzhi)
samoca izaziva jos jednu svijest koja ispituje i zakljucuje
ipak, i to je bolje nego biti iskljuciv
aman, Boze Ti prastas i oprosti
